SINJSKI OLIMPIJSKI BAZEN i SPORTSKI CENTAR

1952. - 1954.

Zahvaljujući Vici Buljanu, osim za veliku tekstilnu tvornicu bila su osigurana i sredstva za gradnju pratećih građevina najrazličitije namjene, koje je uglavnom projektirao Lavoslav Horvat - "Vicin arhitekt" kako su ga znali nazivati.  Sinj se tako već 1952. godine mogao pohvaliti oblikovno uspjelim suvremenim projektom Horvatova otvorenog olimpijskog bazena s pratećim sportskim i društvenim sadržajima te malim dječjim bazenom, koji su preuređeni i dograđeni te su i danas u funkciji.

  1. Paladino, Zrinka: Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar media i. HAZU, Zagreb 2013.

Sinjski bazen

  • (1971.), Prigodom proslave 20-e godišnjice rada, „Dalmatinka” predionica i tvornica konca,
    Sinj
 

Sinjski gradski bazen službeno je otvoren na dan Alke, 9. kolovoza 1953., no kako u Slobodnoj Dalmaciji navodi Boris Bore Buljan, djeca su u njemu plivala i dok se punio vodom iz Ćosina potoka.

Kao prvi službeni kupači zabilježeni su Dominik Paviša, tehničar koji je radio na izgradnji bazena, i Bepina Čugura, radnica Dalmatinke.

Prilikom svečanog otvorenja na bazenu je odigrana vaterpolska utakmica između Jadrana i Mornara.

  • Slobodna Dalmacija, br. 2645, 12. VIII. 1953., 4
 

Bazen je dug 50 metara, širok 20, a dubok od 1 do 3 metra. Betoniran u cijelosti, betoniran pristup dijametralno, a na rubu gornjeg i donjeg dijela start za plivačko natjecanje. Oko bazena je bio zasađen travnjak, a dio okolo bazena je i pošumljen. U sklopu kompleksa izgrađen je i bazen za djecu i svlačionice te stilski bife s dvostaznom kuglanom.

 

Prilikom svečanog otvorenja na bazenu je odigrana vaterpolska utakmica između Jadrana i Mornara.
 
 
Fotografija panorame Sinja iz zraka
 
 


 

Sinjski bazen u ovih 60 godina nije bio samo plivalište, nego i jedno od središnjih mjesta sinjskog zabavnog života. Više puta bio je zatvaran i otvaran, a prije nekoliko godina i obnovljen. Od 2022. godine vlasnik bazena je Grad Sinj.