TVORNICA I PREDIONICA KONCA "DALMATINKA" SINJ
1946. - 1953.
Već 1946. godine započela je povijest dugotrajnog faznog projektiranja i izgradnje najveće jugoslavenske tekstilne tvornice “Dalmatinka” u Sinju, i to najprije predionice, a potom i končare.
Jednostavnost i čistoća arhitektonske zamisli s postignutom funkcionalnošću radnih, ali i svih pratećih prostora tvornice desetljećima je nakon izgradnje izazivala uvažavanje arhitektonske i tekstilne struke u zemlji i svijetu.

Državno poduzeće “Dalmatinka” – predionica i tvornica konca – Sinj osnovano je 6. srpnja 1951. godine. Izgradnja po projektu arhitekta Lavoslava Horvata započela je 10. rujna 1950. godine. Do 1951. godine na izgradnji je radilo poduzeće “Industrogradnja” iz Zagreba, a potom splitski “Konstruktor” koji je radove i dovršio. Na ulazu u tvornicu postavljena je ploča na kojoj je pisalo “Borbom radničke klase Jugoslavije, a pod rukovodstvom Saveza komunista i druga Tita ostvareno je načelo Marxa i Engelsa Tvornice radnicima, te je ova tvornica dana 4. 11. 1951. godine prvi puta predana na upravljanje radnicima kolektiva”.1

Već 1946. godine započela je povijest dugotrajnog faznog projektiranja i izgradnje najveće jugoslavenske tekstilne tvornice “Dalmatinka” u Sinju, i to najprije predionice, a potom i končare. Jednostavnost i čistoća arhitektonske zamisli s postignutom funkcionalnošću radnih, ali i svih pratećih prostora tvornice desetljećima je nakon izgradnje izazivala uvažavanje arhitektonske i tekstilne struke u zemlji i svijetu.2

Izgradnja tvornice "Dalmatinka"

Osim fine pamučne pređe sinjska je tvornica, nakon izgradnje istočnih pogona končare 1953. godine, počela proizvo - diti i konac. Opremljeni suvremenim predioničkim strojevima te izvanredno složenim pomoćnim postrojenjima, pogoni predionice i končare udovoljavali su vrlo osjetljivom tehnološkom procesu proizvodnje. Zbog povećane potrošnje vode, posebno u pogonima bojaonice, povećali su se i vodovodni zahtjevi, koji su rezultirali dvostrukim sustavom. Stoga je Horvat uz tvornički vodovodni rezervo - ar sagradio i vodotoranj sa spremnikom meke vode koji se punio samo gravitacij - skim protokom kroz uređaje za pročišća - vanje vode, a koji je istodobno postao i prepoznatljivim vertikalnim akcentom arhitekture tvorničkoga sklopa.3
Prerada pamuka u pređu dugotrajan je tehnološki proces uvjetovan pomno isplaniranom klimatizacijom, u kojoj je tehnologija prerade zahtijevala dovlaživanje i neuobičajeno smanjenje izmjena zraka pri finaliziranju proizvoda. Toplinski tvornički uvjeti i razvod topline predstavljali su specifičnost proizvodnje o kojoj je trebalo voditi računa, a o tome svjedoče čak i za današnje uvjete iznimno složeni podni instalacijski kanali. Konačno definiran novitet sustava na bazi vrele vode, s obzirom na to da je isprva bio projektiran parni razvod, rezultirao je smanjenjem pratećih tehničkih prostorija, poput kotlovnice te različitih kondenzatora
- (Horvat, 1953: 28-30).

Visina šed krovova, iskorištena i kao statička visina rešetke, rezultirala je maksimalnom racionalnošću i čistoćom konstrukcije. Usklađivanje tehnološkog procesa proizvodnje s konstrukcijskim parametrima, pogotovo u dijelu končare, usmjerilo je arhitektonsko projektiranje i konačno oblikovanje kompleksa. Najjednostavnije potkovasto tlocrtno rješenje pogonskih prostora oko unutrašnjeg radničkog dvorišta rezultiralo je neprekinutim funkcionalnim tijekom radnog procesa, organiziranog na krajnje racionalan način, a tvornica je u prvim gabaritima dovršena sredinom 1950-ih.
Prema Horvatovim riječima, u izvedbi su korišteni dotada još neprimijenjeni sistemi i tehnologija, poput preciznih, glatkih i višestruko iskoristivih oplata, izravno poduprtih na temeljima hale kočare, natkrivene šed krovovima. U gradnji se posebna pozornost pridavala odnosu konstrukcijskih elemenata i klimatskih uvjeta, s obzirom na ekonomsku isplativost i racionalnost. Predionica pravokutnog tlocrta, kao prvi izgrađeni segment s pratećim skladištem te servisnim i tehničkim prostorijama, tlocrtno je po uzdužnoj osi pobočnih servisnih sadržaja zrcalno preslikana u istovjetni gabarit končare, s ozelenjenim međuprostorom.4

Presjeci tvornice;
- Paladino, Zrinka: Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar media i. HAZU, Zagreb 2013.

- Presjeci tvornice; Paladino, Zrinka: Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar media i. HAZU, Zagreb 2013.
Novitet primijenjenog konstrukcijskog sustava smanjenjem poprečnog presjeka krajnjih stupova riješio je pitanje dvostrukih stupova i rešetki na dilatacijama, čime su osigurana i čišća pročelja i pogledi.


Prostrane skeletne hale predionice i končare, natkrivene jednako položenim šed krovovima, tvorile su prostrane radne prostore, u cijelosti slobodne u organizaciji pogonskih radnih procesa. Unutrašnjost hala, razdijeljenih laganim, u bijelo oličenim drvenim i ostakljenim stijenama, položenim usporedo s linijama šed krovova, predstavljala je prostrane, prozračne i obilato osvijetljene radne prostore.
Parketni su podovi, kao najprimjerenija podloga za udarajuće radne strojeve, pridonosili neobičnom dojmu sjajnog arhitektonskog ostvarenja.
Ostatak podova u unutrašnjosti bio je potpuno pokriven domaćim kamenom multikolorom i samo manjim dijelom alkasinom.
- Paladino, Zrinka: Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar media i. HAZU, Zagreb 2013.
Tvornički je sklop godinama dograđivan pratećim građevinama radionica, skladišta, tehničkih i energetskih postrojenja te garaža, ali oblikovno su najznačajniji zahvati dogradnja istočne zgrade bojaonice 1973. godine te kompletna dogradnja sjevernog dijela tvorničkog sklopa 1976. godine.
Tada su sa sjevera izvornoj građevini aneksirana proširenja predionice i končare te središnji ulazni i restoranski dio s radničkom kuhinjom. Prema svjedočenju zaposlenika, i danas očuvana kuhinja radila je dvadeset četiri sata i imala je tri ponudne trake, od kojih je jedna obvezno bila za dijabetičare.
Tri su radnika bila neprekidno zaposlena samo na održavanju bogatih hortikulturnih površina velikog i uspješnog tekstilnog sklopa, koji je u vrijeme najveće konjunkture zapošljavao oko 4 500 radnika. Nakon otvorenja tvornice pred dograđenim sjevernim pročeljem postavljena je skulptura "Prelja" sinjskog kipara Ive Filipović-Grčića, uobličena u narodnoj simbolici kraja koji je od pedesetih godina bio obilježen najsuvremenijom tekstilnom tvornicom.
Ulazni dio tvorničkog sklopa s upravnom zgradom, portirnicom i ambulantom te manjom garažom sagrađen je u isto vrijeme kad i prvi pogoni, početkom pedesetih godina. Drukčijeg arhitektonskog oblikovanja od pozadinskih skeletnih armiranobetonskih pogonskih hala natkrivenih nizovima šed krovova, ulazni je dio tvornice, obložen domaćim kamenom muljikom, natkriven kupama kanalicama i zatvoren škurama, ambijentalno usklađen s podnebljem u kojem je smještena tvornica.
- Paladino, Zrinka: Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar media i. HAZU, Zagreb 2013.

Nadogradnja pogona; u pozadini upravna zgrada građena od muljike.
- Privatna arhiva I. Barać.

Dogradnja pogona končaone 1976. godine.
- Privatna arhiva I. Barać.

Nadogradnja pogona
- Privatna arhiva I. Barać.

Dogradnja pogona končaone 1976. godine.
- Privatna arhiva I. Barać.
Pojedini Horvatovi projekti, poput tvornice "Dalmatinka" u Sinju ili Tvornice električnih žarulja ("TEŽ") u Zagrebu, razvijali su se nekoliko desetljeća pa je sinjska "Dalmatinka" od samih početaka izgradnje brojnim rekonstrukcijama i dogradnjama usavršavana puna tri desetljeća i rad na njoj Horvata je doslovno ispratio u mirovinu.
Čistoća arhitektonske koncepcije sinjske tvornice prediva i konca "Dalmatinka" rijetko je gdje tako uspjela u sintezi sa zadanim tehnološkim procesima, te premda je tvornica od samog početka građena etapno, segmenti su postupno, ali skladno nekoliko desetljeća nadograđivani u logičnu i funkcionalnu cjelinu. Arhitektonski dotjerana, jasne tlocrtne i procesnoradne dispozicije, ta je tvornica prema mišljenju istaknutih stručnjaka tekstilne tehnologije predstavljala značajno dostignuće razdoblja.
-
Paladino, Zrinka: Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar media i. HAZU, Zagreb 2013.
Izvori
- (1971.), Prigodom proslave 20-e godišnjice rada, „Dalmatinka” predionica i tvornica konca,
Sinj - Paladino, Zrinka: Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar media i. HAZU, Zagreb 2013.
- Horvat, Lavoslav (1953.), Dalmatinka prediona konca Sinj, „Arhitektura”, 7 (3): 28-30, Zagreb
- Dalmatinka: list radnih ljudi predionice i
tvornice konca Sinj, 1969. - 1986.